svemir-kovac-blog

Datum: 4. travnja 2021., Autor: Svemir Kovač

Iznad namjere

U Rekonektivnom iscjeljivanju ne koristimo namjeru, samo usmjerenu pažnju prema svemiru. Sama namjera već implicira da nešto nemamo i namjeravamo to dostići. Dok u biti mi već sve imamo, samo u ovom iskustvu omeđenom prostorom i vremenom mi toga nismo svjesni. Kad imamo namjeru, kao da Svemiru kažemo: ja ovo nemam, a to želim. A kako Svemir s nama komunicira na vibracijskom nivou, i Svemir uvijek kaže DA, onda ostajemo na tome da nešto želimo ali to nemamo. Zato kad se prepustimo i dopustimo si da nam svemir dade poklon koji se nalazi izvan našeg ograničenog balona prostora i vremena. Onda smo razigrano dijete koje priziva slijedeću čaroliju u svoje iskustvo. Bez da tu čaroliju upakira u kutiju zvanu namjera.

Ali kako biti razigrano dijete? Tako da prihvatimo jednu istinu: Mi smo već savršeni ovakvi kakvi jesmo. Zašto? Zato što smo dio svemira (dio Boga), zato što smo vječita svjetlost, vječna duša - energija i svijest, koja ima iskustvo života u balonu prostora i vremena. Zato što mi nismo bolest koja je u našem životnom iskustvu, mi nismo ljutnja koju osjećamo u našem životnom iskustvu, mi nismo strah, to je samo iskustvo koje proživljavamo, ali to nismo mi. I kad si dopustimo da na tren osjetimo da smo Svemir, da smo vječna ljubav, da smo svijetlost, onda dopuštamo svemiru da promjeni naše životno iskustvo. Kako da si dopustimo? Jednostavno uronimo u polje frekvencija Rekonektivnog iscjeljivanja bez očekivanja, sa dječijim isčekivanjem. I svemir će reći DA. Ali treba biti hrabar i ne kontrolirati svoje životno iskustvo, već si dopustiti da teče.

Ali dio našeg iskustva je da smo naučili da treba kontrolirati život. To je paradoks i iluzija, jer mi smo upravo ovdje da bi se kroz potragu za ljubavi u ovom ograničenom prostoru i vremenu vratili u vječnost obogaćeni još jednim iskustvom spoznaje samoga sebe. Samo taj
povratak ne mora biti kroz smrt on može biti kroz život u protoku. A upravo su bolest, ljutnja i strah učitelji na ovom putu; i zato ih treba
prigrliti.

Sve se vrti u krug, bolje rečeno sve se vrti u fraktalnoj spirali koja će u konačnici postati točka u kojoj smo svi jedno - LJUBAV.